Staza počinje sa središnjeg gradskog trga u Vižinadi kraj velike barokne cisterne iza koje se nalazi staro gradsko skladište ili fontik, dograđivano mnogo puta u raznim stilskim nijansama. Tako su svoje mjesto na fasadi sačuvala i dva mletačka lava. Donji lav se nalazi na tzv. kamenu „od poreza“ (delle tariffe), u koji su uklesani porezi koje je u doba vladavine Venecije trebalo platiti za ukrcaj ili iskrcaj robe u luci Baštiji na Mirni. Upravo prema tom mjestu ide naša današnja staza. Krećemo kraj velike župne crkve posvećene sv. Jeronimu, prvom prevoditelju Biblije na latinski koji je, prema predaji, podrijetlom iz Istre. S malog platoa sa stražnje strane crkve pruža se prekrasan pogled na dolinu Mirne prema kojoj  smo se i uputili. Spuštamo se kroz uređene vinograde i maslinike koji se izmjenjuju s poljima i šumarcima. Zatim silazimo do slavne Motovunske šume na čijem je cijenjenom drvu izgrađen i sjaj Venecije te radimo široki luk kroz šumu koji nas, nakon gotovo 3,5 km puta, dovodi do korita rijeke Mirne, nekoć važne prometnice kojom se vrijedno drvo iz Motovunske šume prevozilo sve do mora, a lađama se uzvodno dovozila roba za potrebe mještana iz unutrašnjosti Istre. Za vrijeme Rimljana Mirna je vjerojatno bila plovna sve do Buzeta, ali kako se korito rijeke nije održavalo i čistilo, dno se podiglo, korito rijeke znatno se smanjilo, a plovni dio Mirne sve se više skraćivao. U 20. stoljeću tok Mirne je reguliran, tako da se nekoć krivudavo riječno korito gotovo sasvim izravnalo, a nekoć živahna rijeka sasvim primirila. Tek kada jake kiše umjetno riječno korito prepune vodom, Mirna se izlije i poplavi plodnu dolinu pokazujući svoje pravo lice. Slijedit ćemo mirni tok rijeke nizvodno južnom stranom korita sve do Ponte Portona (8. km), od davnina važnog prometnog čvorišta odakle su kretale ceste za Vižinadu, Buje, Grožnjan, Buzet, Kostajnicu, Završje, Livade i kaštel Pietrapelosa, a i danas je tu značajno prometno križanje. Kod nekadašnjeg starog mosta Ponte Porton nalazila se lugareva kuća, a s druge strane gostionica s prenoćištem. Tu se stoljećima nalazila i lučica Baštija koja je bila od velike važnosti za cijelu okolicu jer je, osim transporta drva, mještanima omogućavala trgovinu lokalnim proizvodima i vezu sa svijetom. U srednjem vijeku Mirna je bila plovna samo do ovog mjesta s kojeg su lađe i brodice ravnog dna natovarene drvom jedrile do mora nošene istočnjakom, a uzvodno su se vraćale nošene maestralom i prepune različite robe. Na jednom dijelu rijeke, gdje rtovi stvaraju zavjetrinu, snažni su kostanjički brodari gurali i vukli lađe pomoću forcada (rašljastih motki) i alzana (užadi za tegljenje).

Naš put tu prelazi cestu i započinjemo povratak prema Vižinadi udaljavajući se od Mirne i uspinjući se šumskim putom koji na 9. kilometru dodiruje serpentinu glavne ceste te se zatim nastavlja uspinjati kroz šumu u smjeru jugozapada. Nešto prije 11. kilometra iz šume izlazimo na čistinu tj. na plodna polja i vinograde. Put se i dalje penje plodnim krajem, sada u smjeru jugoistoka sve do Vranjeg Sela (12. km), a zatim nekoliko stotinjaka metara glavnom cestom na sjever do naselja Bajkini, iza kojih se na 13. kilometru nalazi i najviša točka trase (277 m). Ovo je vrlo vinorodan kraj, a tu se proizvodi i vrlo kvalitetno maslinovo ulje, pa se putem možete okrijepiti kod nekog od lokalnih vinara ili maslinara. Produžujemo kilometar dalje po cesti i stižemo do glavne ceste Vižinada – Poreč, na kojoj skrećemo lijevo (u smjeru istoka) te se vraćamo do Vižinade. Na početnu točku naše današnje ture stići ćemo ulicom koja nosi ime Carlotte Grisi, proslavljene balerine rođene upravo u Vižinadi,  za koju je napisana naslovna uloga poznatog romantičnog baleta Giselle. Nadamo se da se i vi iz današnje šetnje vraćate lakonogi poput slavne balerine.

Staza 502 na terenu nije označena, korištenje iste na vlastitu je odgovornost.

Skip to content