Crkva svetog Barnabe najveća je dvoapsidalna crkva u Istri nastala u doba romanike, izgrađena u 12. ili 13. stoljeću, a pregrađena i povišena u 17. ili 18. stoljećua. Taj je tip spomenika karakterističan za Orijent, posebno Bizant, odnosno Grčku i Cipar, gdje je sveti Barnaba bio levit, a svetog Pavla uveo je u apostolski zbor.

Freske u crvi svetog Barnabe jedne su od najznačajnijih u Istri, a u sklopu 14. stoljeća svakako daleko ispred svih drugih fresaka poluotoka i šire. Ova cjelina zidnih slika prikazuje Kristološki ciklus koji započinje Rođenjem, a slijede Poklonstvo kaljeva, Pokolj nevine dječice, te na izlaznom zidu Krist koji kruni Bogorodicu s lijeve strane i desno od vrata, Sedam smrtnih grijeha (ili Pakao). Na sjevernom zidu nastavljaju se scene Isusa koji propovijeda u hramu, Posljednja večera, Raspeće i Uskrsnuće.

Freske su nedavno obnovljene, a tom je prilikom na njima pronađeno tridesetak grafita pisanih glagoljicom i latinicom. Glagoljski grafiti ove crkve-slikovnice otkrivaju imena i detalje života nekadašnjih stanovnika, prvenstveno popova glagoljaša i njihovih učenika-žakana. Sačuvani kameni ulomak natpisa govori da se u Vižinadi glagoljicom pisalo i u 17. stoljeću.