Vižinada je zbog svoje netaknute prirode i raznolikog krajolika savršeno mjesto za sve one koji vole prirodu. Uživajte u ljepoti, miru i tišini koja krijepi dušu u svim godišnjim dobima. Šetajte, trčite i aktivno se odmarajte.

 

171 STAZA POGLEDA

Tura počinje na južnom ulazu u Vižinadu, pored drevne crkvice sv. Ivana Krstitelja iz 13. stoljeća, od koje krećemo na jug i prelazimo ulicu Carlotte Grisi, proslavljene balerine rođene u Vižinadi, a za koju je napisana naslovna uloga poznatog romantičnog baleta Giselle. Slavna je balerina sredinom 19. stoljeća svojim nastupima oduševljavala gledatelje diljem Europe. Mi nastavljamo stotinjak metara na jug do ruba grada. Odatle skrećemo na putić desno (zapad), koji nakon 50 metara ponovno skreće na jug kroz livadu i rijetku šumu te uskoro siječe trasu nekadašnje uskotračne željeznice Parenzane. Mi ostajemo na našoj stazi koja blago skreće na jugozapad te nas kroz plodna polja, vinograde i maslinike uz blagi uspon vodi do ceste kod naselja Crklada i Grubići, s kojih se pružaju pogledi na valovite brežuljke zasađene vinovom lozom i mladim maslinicima. Cestu tek dotičemo i, nakon desetak metara, južno od kuća u Grubićima, okrećemo se gotovo za 180° na sjeveroistok natrag prema Vižinadi. Nakon kratkog uspona pa ponovnog silaska preko vinorodnih brežuljka, naš se putić nastavlja uspinjati kroz nisko raslinje i rijetku šumu sve do groblja sv. Vital (3,7 km) i istoimene crkvice iz 12. stoljeća. S ove najviše točke na današnjoj turi (353 m.n.v.) pruža se predivan pogled na brežuljke s obje strane rijeke Mirne, koje je početkom 20. stoljeća povezivala Parenzana. S ove strane rijeke lako ćemo prepoznati Vižinadu i nezamjenjivi Motovun, a s druge strane naziru se Grožnjan, Završje, Kostanjica i Oprtalj te Livade u dolini uz samu Mirnu.

Od crkvice nastavljamo u istom smjeru još tristotinjak metara, a zatim, točno na četvrtom kilometru staze, oštro skrećemo ulijevo (smjer sjever-sjeverozapad). Spuštamo se grebenskom šumskom stazicom nešto više od kilometra do trase Parenzane (5,1 km). Na trasi krećemo ulijevo natrag prema Vižinadi i za 400-tinjak metara naići ćemo na duboki usjek potoka Sabadin koji premošćuje impresivni Veli most tj. vijadukt Sabadin ili sv. Vital (dužina: 64 m; visina: 20 m). Ovdje se otvara predivan vidik na suprotnu stranu doline rijeke Mirne. I dalje slijedimo trasu koja se lagano uspinje na visoravan do križanja s državnom cestom Vižinada – Pula (7,8 km). Prelazimo cestu i dalje ostajući na trasi Parenzane dok točno na osmom kilometru ne stignemo do makete lokomotive U20 u prirodnoj veličini koja je nekoć prometovala Parenzanom. Stepenicama sa stražnje strane možemo se popeti na mjesto strojovođe i zamisliti kako su ove malene i okretne lokomotive savladavale oštre i strme zavoje na vijugavoj dionici pruge od Buja do Poreča. Ovdje se odvajamo od trase koja nastavlja prema Poreču te se glavnom cestom u smjeru istoka vraćamo u Vižinadu. Usput ćemo proći i pored zgrade bivše postaje vlaka, danas privatne kuće prepoznatljive po pravilno isklesanim kamenim blokovima od kojih je građena, s po pet ili sedam karakterističnih kamenih „zuba“ nad prozorima i vratima.

 

172 VIŽINADA

Staza počinje sa središnjeg gradskog trga u Vižinadi kraj velike barokne cisterne iza koje se nalazi staro gradsko skladište ili fontik, dograđivano mnogo puta u raznim stilskim nijansama. Tako su svoje mjesto na fasadi sačuvala i dva mletačka lava. Donji lav se nalazi na tzv. kamenu „od poreza“ (delle tariffe), u koji su uklesani porezi koje je u doba vladavine Venecije trebalo platiti za ukrcaj ili iskrcaj robe u luci Baštiji na Mirni. Upravo prema tom mjestu ide naša današnja staza. Krećemo kraj velike župne crkve posvećene sv. Jeronimu, prvom prevoditelju Biblije na latinski koji je, prema predaji, podrijetlom iz Istre. S malog platoa sa stražnje strane crkve pruža se prekrasan pogled na dolinu Mirne prema kojoj  smo se i uputili. Spuštamo se kroz uređene vinograde i maslinike koji se izmjenjuju s poljima i šumarcima. Zatim silazimo do slavne Motovunske šume na čijem je cijenjenom drvu izgrađen i sjaj Venecije te radimo široki luk kroz šumu koji nas, nakon gotovo 3,5 km puta, dovodi do korita rijeke Mirne, nekoć važne prometnice kojom se vrijedno drvo iz Motovunske šume prevozilo sve do mora, a lađama se uzvodno dovozila roba za potrebe mještana iz unutrašnjosti Istre. Za vrijeme Rimljana Mirna je vjerojatno bila plovna sve do Buzeta, ali kako se korito rijeke nije održavalo i čistilo, dno se podiglo, korito rijeke znatno se smanjilo, a plovni dio Mirne sve se više skraćivao. U 20. stoljeću tok Mirne je reguliran, tako da se nekoć krivudavo riječno korito gotovo sasvim izravnalo, a nekoć živahna rijeka sasvim primirila. Tek kada jake kiše umjetno riječno korito prepune vodom, Mirna se izlije i poplavi plodnu dolinu pokazujući svoje pravo lice. Slijedit ćemo mirni tok rijeke nizvodno južnom stranom korita sve do Ponte Portona (8. km), od davnina važnog prometnog čvorišta odakle su kretale ceste za Vižinadu, Buje, Grožnjan, Buzet, Kostajnicu, Završje, Livade i kaštel Pietrapelosa, a i danas je tu značajno prometno križanje. Kod nekadašnjeg starog mosta Ponte Porton nalazila se lugareva kuća, a s druge strane gostionica s prenoćištem. Tu se stoljećima nalazila i lučica Baštija koja je bila od velike važnosti za cijelu okolicu jer je, osim transporta drva, mještanima omogućavala trgovinu lokalnim proizvodima i vezu sa svijetom. U srednjem vijeku Mirna je bila plovna samo do ovog mjesta s kojeg su lađe i brodice ravnog dna natovarene drvom jedrile do mora nošene istočnjakom, a uzvodno su se vraćale nošene maestralom i prepune različite robe. Na jednom dijelu rijeke, gdje rtovi stvaraju zavjetrinu, snažni su kostanjički brodari gurali i vukli lađe pomoću forcada (rašljastih motki) i alzana (užadi za tegljenje).

Naš put tu prelazi cestu i započinjemo povratak prema Vižinadi udaljavajući se od Mirne i uspinjući se šumskim putom koji na 9. kilometru dodiruje serpentinu glavne ceste te se zatim nastavlja uspinjati kroz šumu u smjeru jugozapada. Nešto prije 11. kilometra iz šume izlazimo na čistinu tj. na plodna polja i vinograde. Put se i dalje penje plodnim krajem, sada u smjeru jugoistoka sve do Vranjeg Sela (12. km), a zatim nekoliko stotinjaka metara glavnom cestom na sjever do naselja Bajkini, iza kojih se na 13. kilometru nalazi i najviša točka trase (277 m). Ovo je vrlo vinorodan kraj, a tu se proizvodi i vrlo kvalitetno maslinovo ulje, pa se putem možete okrijepiti kod nekog od lokalnih vinara ili maslinara. Produžujemo kilometar dalje po cesti i stižemo do glavne ceste Vižinada – Poreč, na kojoj skrećemo lijevo (u smjeru istoka) te se vraćamo do Vižinade. Na početnu točku naše današnje ture stići ćemo ulicom koja nosi ime Carlotte Grisi, proslavljene balerine rođene upravo u Vižinadi,  za koju je napisana naslovna uloga poznatog romantičnog baleta Giselle. Nadamo se da se i vi iz današnje šetnje vraćate lakonogi poput slavne balerine.

 

Više informacija o trkaćim i pješačkim stazama možete pronaći ovdje.